BIBLIJSKA PORUKA DANA

5. uskrsni tjedan

Utorak, 4. svibnja 2010.

Iv 14,27-31a

27Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. 28Čuli ste, rekoh vam: 'Odlazim i vraćam se k vama.' Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. 29Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. 30Neću više s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv mene ne može on ništa. 31Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac. Ustanite, pođimo odavde!"

Tumačenje:

Fra Tomislav Petvan

MIR ISUSOV I MIR OVOGA SVIJETA

Iv 14, 27-31a

Ovim odsječkom koji čusmo svršava prvi Isusov oproštajni govor prema Ivanu nakon pranja nogu i konkretnih naputaka u 14. poglavlju. Jučer bijaše govor o Branitelju, Pomoćniku, o Svetome Duhu, na to se danas nadovezuje riječ o miru kao najizvrsnijem daru samoga Gospodina te o Isusovu ponovnom dolasku. U svijetu nema mira, u njemu vlada strah i rat sviju protiv svih. Ni učenici nisu od toga pošteđeni. Nerijetko Bog kroz povijest zašuti, ne čujemo mu glasa, ali zajednica koja je usidrena u Bogu, pobjeđuje strah svijeta i strah koji dolazi iznutra. Zato, neka se ne uznemiruje srce vaše!

Mir, ne kao što ga svijet daje! Znamo za državnopolitičku maksimu iz Isusova vremena kojom su se vodili svi veliki narodi: Si vis pacem, para bellum! To bijaše državni program. Želiš li mir, onda budi spreman na rat, na ubijanje, spremaj se za rat. Rimljani su govorili kako je cijena mira jest budnost, trajna budnost (praetium pacis - vigilia). Uvijek otkočena automatska pušta, do nogu. Tj. uvijek spremni povući smrtonosno oružje da bi čovjek zaštitio svoje pravo, svoje imanje, svoju kuću, svoju državu, mir u kome živi. Do danas se vode tom idejom svi političari, sve nuklearne svjetske sile, počevši s Amerikom. Mir nije ništa drugo nego ravnoteža u naoružanju, mrtva utrka u naoružavanju, gdje se svatko boji svakoga. Nakon svega imamo kao rezultat mir groblja, trajni strah i spremnost na ubijanje. Ravnoteža straha i zastrašivanja i u hladnom ratu. Amerikanci vode već sedam godina u Iraku rat za mir, a još dulje vode rat za mir u Afganistanu. Je li moguće ratovati za mir? Nije li to protuslovlje u pojmovlju. Da, ali to je mir koji svijet pruža, koji nam svijet daje. Mi rado govorimo o Domovinskom ratu. Ratom do mira isto je kao i govor o drvenom željezu.

O miru govori i Isus na rastanku. Miru koji samo on može dati, miru koji svijet nije kadar dati niti posredovati. Zna on što čeka njegove učenike u svijetu. Zna što nudi svijet - nesigurnost, nemir, ratove, na svakome području čovjekova života. I najboljem slučaju primirje, vrijeme kad oružje šuti, ali se zato svaka država sve više i više naoružava. Danas jedino ne vlada kriza u industriji naoružanja. Svatko hvali svoje proizvode i nudi ih na tržištu, pištolje, puške, automatske, poluautomatske i sl. Stoga Isus ovaj svoj prvi oproštajni govor završava hrabreći učenike: Nemojte se brinuti niti uznemiravati, strašiti. Ostavlja im ono najdraže i najdragocjenije što ima: Svoj mir! To je njegov oproštajni dar. Svi se pitamo često zašto Bog šuti na ovoliku nepravdu. Otac je međutim prepustio sve Sinu i on odlučuje o sudbini. Pred njim se odlučuje o sudbini svijeta. "Svijet treba da spozna kako ljubim Oca i činim ono što mi je Otac zapovijedio."

Isus svojima kaže kako je upravo strah izvor nemira i ratova. Ljudi se boje jedni drugih i zato se naoružavaju. Stoga poručuje kako se ne smije njihovo srce uznemirivati. Dolazi doduše vladar, gospodar ovoga svijeta, ali on ništa ne može protiv Isusa. On jest diabolos, onaj koji rasipa i prevrće. Da, taj će uspjeti čak i ubiti Isusa, i to upravo uime poretka, reda, državnoga ustroja, mira u kući, uime religije jer je upravo židovska hijerarhija izrekla svoju smrtnu presudu nad Isusom (Kaifino: "Što nam još trebaju svjedoci?" - "Smrt je zaslužio!"). Da, navodili su stotine razloga samo da maknu Isusa, da ga likvidiraju. Sva se sila ovoga svijeta urotila protiv Isusa kako da ga obilježe kao trajnoga gubitnika.

Zato Isus traži promjenu stajališta. Ne smije i ne može više ovako ostati u svijetu. Ne smije više biti rat naspram ratu. Ostane li tako, svijet ostaje u tami, duhovnom pomračenju, i nikada se ne će osloboditi stanja u kome se trajno nalazi. Upravo ovaj tekst iz Ivanova Evanđelja može biti duhovno okupljalište za sve koji uistinu teže za mirom, pa bilo to u samoj Isusovoj zemlji, u Palestini, Iraku, Afganistanu, Somaliji, na ovim balkanskim prostorima, na Kavkazu ili pak među narkokartelima u Amerikama. Logika ovoga svijeta jest doslovce sotonska, rat sviju protiv svih, dok Isus obećaje proljeće nakon zime, procvat nakon mrzlih mjeseci.

Nije to nikakvo neutemeljeno ohrabrivanje, nego trajni dar koji je plod njegova jedinstva s Ocem. Nakon uskrsnuća to je prva riječ koju je uputio prestrašenim učenicima: "Mir vama!" To je temeljno djelo i Duha Svetoga prema Pavlovim poslanicama.

Isus ide na križ. Isusova smrt treba biti cijelome svijetu vidljivi znak Isusove ljubavi prema Ocu, one ljubavi koja ispunjava Očevu volju do kraja. Zato je Isusova smrt na križu te sami križ veliki upitnik cijelome svijetu. Križ i svijet su dvije velike opreke, i tako će ostati do kraja. Hoće li svijet prepoznati u Raspetome Otkupitelja? A Crkva nema ništa drugo navijestiti svijetu doli ove smrti na križu. U tome je spas i mir.